Akteon i Artemida
Prema Kalimahu[1], Artemida se kupala u šumi, a Akteon je loveći nabasao na nju i vidio je golu. Zaustavio se i buljio, očaran njezinom ljepotom. Kad ga je Artemida ugledala, kaznila ga je uzevši mu govor - ako bi pokušao govoriti, bio bi pretvoren u jelena. Kad je začuo svoje lovačke drugove, zapomogao je te je istog trenutka preobražen, a njegovi su psi navalili na nj te ga razderali na komade.
U ranijim inačicama mita, Akteon je bio dio Artemidine pratnje, a ne stranac, a u kasnijim proširivanjima, psi su bili uznemireni zbog gospodareve smrti te je Hiron napravio skulpturu koja je izgledala tako živo da su psi povjerovali da je to Akteon.
Prema Apolodoru[2], Akteon je bio Zeusov rival u natjecanju za Semelinu ruku, što je uvrijedilo Artemidu. PremaEuripidu hvalio se da je bolji lovac od Artemide u šumi, na svetom izvoru blizu Plateje[3], a to ju je razbjesnilo[4]
Prema Ovidiju[5], Akteon je slučajno na gori Kiteron vidio Artemidu dok se kupala. Pretvorila ga je u jelena i gonila sa svojih pedeset lovačkih pasa. Ova se inačica pojavljuje i u Kalimahovoj Petoj himni kao paralela mitu o Tiresiji kojeg je oslijepila Atena jer ju je vidio dok se kupala.
Prema Diodoru Sicilskom, Akteon je želio oženiti se Artemidom. Prema drugim autorima, psi su bili Artemidini, a gdjegdje im se navode i imena te lutanja nakon Akteonove smrti.
Ostali su izvori[6], uključujući fragmente heziodskog Kataloga žena i četiriju atičkih tragedija, zajedno s EshilovimToksotidama, izgubljeni.
Rekonstrukcija mita
Lamar Ronald Lacy[7] prema očuvanim izvorima i fragmentima rekonstruirao je drevni akteonski mit koji su grčki pjesnici naslijedili, mijenjali, smanjivali i proširivali. Drevni je Akteon žudio za Semelom, klasični se Akteon hvalio svojim lovačkim umijećem, a helenistički je Akteon ugledao Artemidu kako se kupa. Na izvoru posvećenom Artemidi u Plateji, lovac Akteon, dio Artemidine pratnje, vidio ju je kako se kupa gola na izvoru te ju je poželio za družbenicu, a potom je kažnjen, da se pokaže ritualno prisilno pokoravanje Artemidi.
Literatura
↑ ὁρᾷς τὸν Ἀκτέωνος ἄθλιον μόρον,
ὃν ὠμόσιτοι σκύλακες ἃς ἐθρέψατο
διεσπάσαντο, κρείσσον' ἐν κυναγίαις
Ἀρτέμιδος εἶναι κομπάσαντ', ἐν ὀργάσιν.
↑ Lacy, Lamar Ronald: Aktaion and a Lost "Bath of Artemis", The Journal of Hellenic Studies 110, 1990. (str. 26. - 42.)
↑ Lacy, Lamar Ronald: Aktaion and a Lost "Bath of Artemis", The Journal of Hellenic Studies 110, 1990. (str. 26. - 42.)
Lacy, Lamar Ronald: Aktaion and a Lost "Bath of Artemis", The Journal of Hellenic Studies 110, 1990.
